'Mercury Man' (2006) |
| Ispis |
|
Autor: Velimir
|
11.05.2007 |
Mercury Man Tajlandski Spiderman spašava Bangkok od pobješnjelih slonova, a svijet od zlih terorista!
Ako tražite onaj eklektični, zanatskim 'sitnicama' neopterećeni, ali zabavom opsjednuti film, uz kakvog smo odrastali osamdesetih, nije ga lako pronaći – malo je zemalja čije su kinematografije i dalje dovoljno hrabre (aka siromašne) da se upuštaju u takve pothvate. Tajland je, naučili smo, jedan od posljednjih bastiona umrlog duha.
Iako tajlandska verzija 'Spidermana' (na kojeg se čak, ha ha, izravno referiraju nekoliko puta), i u osnovi pravi superherojski ultra-CGI film, 'Mercury Man' donosi još toga u paketu – neizbježnu magiju, borilačke vještine i međunarodni terorizam, koji od novogodišnjih bombaških napada na Bangkok muči i Tajlanđane.
Naš junak biva uboden ukradenom svetom tibetanskom relikvijom i postaje besmrtan, a kad god se uzbudi, tijelo mu se pretvara u tekuće željezo (nažalost, nije zaplet pornića, iako heroj stvarno testira nove moći listanjem Penthousea!).
U paketu dolaze kambodžanski dječak koji savija cijev pištolja očima, našminkani negativac Osama bin Ali (!) koji bjesni pred naslovnicom Timea s fotkom Georgea W. Busha, besmislene kompjuterske animacije i – tadamtadam! – Nong Thoom u jednoj od glavnih uloga, legendarna transseksualna kickboxing ikona po čijem je životu snimljen nezaboravni 'Beautiful Boxer'!
Nažalost, 'Mercury Man' je mogao biti puno, puno bolji. Ne sumnjam da će očarati klince (iako je zapravo propao u tajlandskim kinima), no mogao je ponuditi malo više safta za fanove dobre no brainer akcije. Jednostavno, šore su jako traljavo režirane, uz žice, CGI i ostale stvari koje su očito razmazile i naše stare junake stare škole (Prachya Pinkaew je producent, a Panna Rittikrai, naravno, koordinator kaskaderije), ali konačan rezultat je, svim manama unatoč, i dalje daleko zabavniji od debakla zvanog 'Spiderman 3'.
Kul eksplozija Što će ti moći kad imaš high kick?
|
|
'Citizen Dog' (2004) |
| Ispis |
|
Autor: Velimir
|
09.05.2007 |
Pod u svijetu lijepih boja Ako u životu imate priliku pogledati još samo jedan jedini film, neka to bude... Ovaj!
To da je suvremeni tajlandski film jedna od najvećih riznica blaga današnjice više nije nikakva tajna, a pored ludih akcijada koje možete pronaći i u videotekama na festivalima kruže i ovakve stvari, biseri koji su prije tri godine propadali na kino blagajnama, ali završavali na listi 10 najboljih filmova godine magazina kakav je američki Time. Neopisiva, predivna nadrealna komedija/drama Wisita Sasanatienga, koja već u prvoj minuti fascinira prepoznatljivim igranjem bojama, na kakvo smo već navikli uživajući u njegovom 'Tears Of The Black Tiger' ili u 'Hello Yasothorn' Petchtaija Wongkamlaoa. Neki kažu da je ovo tajlandska verzija 'Amelie', ali hej – stavimo naglasak na tajlandska verzija!
Priča je to o mladom Podu, koji dolazi u Bangkok u želji da mu izraste rep. Tamo se zaljubi u Jin, opsesivno-kompulzivnu čistačicu opsjednutu bijelom knjigom koja joj je pala pod noge prilikom zrakoplovne nesreće. Usto, Podov život u gradu postaje jako, jako zanimljiv – upoznaje motorista-zombija koji je poginuo kada se slupao tijekom pljuska kaciga s neba, plišanog medjedića beskućnika ovisnog o nikotinu, na kraju oženjenog za 22-godišnjakinju koja izgleda kao 8-godišnjakinja, ali i galeriju drugih neopisivih likova, poput prijatelja iz tvornice konzerviranih sardina s kojim je zamijenio odrezani prst ili lika opsjednutog lizanjem svega što mu se nađe na putu.
Tu su negdje i planina od plastičnih boca te baka koja se reinkarnira s tijelom guštera, izlegla iz jajeta, a sve to zajedno dolazi u paketu s briljantnim soundtrackom i naracijom nikog drugog do li Pen-ek Ratanaruanga!
Si za pljugu? A dudu? Prava ljubav nema granica
|
|
'Garden Of Love' (2003) |
| Ispis |
|
Autor: Velimir
|
09.05.2007 |
Uz set noževa dobijete i... Gore-horor živ je i zdrav i da – i dalje živi u Njemačkoj!
Daleko je dogurao naš dragi Olaf Ittenbach od doba 'Premutosa' – štanca li ga štanca, doduše u posljednje vrijeme skoro pa isključivo za video tržište, ali kao ponosni vlasnik titule jednog od najboljih SFX-gore majstora današnjice, koji odbija koristiti CGI kao lakši, ali neuvjerljiviji put, to mu može biti samo na ponos. Uostalom, koju bi to multiplex publiku danas u kinima zanimao film kakav je 'Garden Of Love'?
Sve počinje odličnom scenom kasapljenja gole žene pod tušem i fascinantnim zabadanjem satare u facu, što balansira očajnu špicu u kojoj je očito da se Olaf ne može samo tako ostaviti estetike home made produkcije. Elem, 'Garden Of Love' je skrojen po poznatom receptu – niskobudžetna (ali ipak 'budžetna'!) žvaka koju povezuje mjestimično klanje te u kojoj katastrofalno loši glumci peku zanat (OK, glavna heroina jedina ponekad zna što radi pred kamerama), ali kada gore uleti... Eh, onda uleti sa stilom.
Priča je to o masovnom ubojstvu, traumama i duhovima, u kojoj Olaf demonstrira sav svoj postsavinijevski genij – režu se ruke, grkljani i glave u TV prodaji, a policijski odred završava raskomadan kao da je od papira: guljenje kože s lica, usitnjavanje trupla sačmaricom, mljevenje face na žičanu ogradu, rascopavanje njuške šamarčinom, probijanje šake kroz mozak...
Sve to sa zombificiranim pater familiasom koji izgleda kao C-verzija Rutgera Hauera!
Grglj! Ljepota je relativan pojam
|
|
'Jaguar Lives!' (1979) |
| Ispis |
|
Autor: Arminio
|
08.05.2007 |
Još jedan uništavač glava videorekodera iz mladosti!
DVD ovitak
Uz "Osvetnikovu zakletvu" koja je bila na istoj traci, za naš stari
Panasonic, ubojita kombinacija!
Sve dok oba nismo pregazili sa "Supermanom" I i II... I gotovo
zaboravili. A čini se da su ih zaboravili svi, jer ti i slični klasici B produkcije
70-ih teško se probijaju na video/DVD tržište... Ali, da ne
povjeruješ, nađe se!
I dok "Osvetnikovu zakletvu" ("Hawk The Slayer" za one koji žele znati
više) možete naći na čak dva DVD izdanja, "Jaguaru" ni traga... No, ako
neće nitko, Australija će! I eto nam "Jaguara" na DVD-u u izdanju
australskog "Ninth Dimensiona" (nikad čuo!) ! Dobro, P&S i ojadni
transfer, al' što je tu je - bolje išta nego ništa, a i kad bolje
promislim, ni TV snimka sa tadašnjeg TV Zagreba kojom smo eto izlizali
Panasonicov NV-850 nije bila bolje kvalitete. Ma, he he, ispucana
slika daje pravi kino štih ! :)
Dakle, "Jaguar", dame i gospodo! Film u kojem u glavnoj ulozi debitira
glumački neiskusan i praktično nepoznati američki karate šampion Joe
Lewis, a uz njega, u sporednima, pojavljuju se - pazite sad, legende
poput Donalda Pleasencea, Barbare Bach, Christophera Leea, Johna
Hustona, Woodya Strodea, Capucine... A priča o tajnom agentu
Jonathanu Crossu, kodnog imena Jaguar, pripadniku elitne svjetske
antiterorističke i ine organizacije G6 koji pokušava razbucati veliku
narko operaciju preko koje pojedinci žele zavladati svijetom, proteže
se kroz sve kontinente dok nas redatelj Ernest Pintoff (povremeno
pokazujući da mu ni edwoodoski problemi sa miješanjem dana i noći u
istoj sceni nisu strani ;) ) baca k'o krpenu lutku od Italije do
Francuske, od Grčke do Hong Konga... Ma ni Bondovi koji slove za
glumački i lokacijski najraskošnije produkcije ne mogu se podičiti
ovakvim koncentratom po kvadratnom centimetru filma!
Jaguar u standardnoj pozi Jedna od legendi i amater :)
Do banalnosti jednostavna radnja (ma baš kako i treba biti ;) ), ali
cjelina za pamćenje, sporedna glumačka postava za šokiranje, lokacije
za divljenje, akcija za smijuljenje, gluma za plakanje, score za u MP3
- sve što treba imati jedan B-trash ubojitog šarma. A kad disk
zavrtimo po n-ti put vidjet ćemo hoće li DVD izdržati koliko i stara
850-ica koja je uporno i neumorno varila VHS TV snimku puštajući nam
najbolje dijelove skoro pa svakodnevno. :)
Nađe se vremena i za predahnuti... ...a onda 'ajmo Jovo nanovo'
|
|
'One Last Dance' (2005) |
| Ispis |
|
Autor: Velimir
|
07.05.2007 |
Francis Ng Singapurski krimić s brazilskim redateljem, hongkonškim zvijezdama (Francis Ng) i Harvey Keitelom!
Dobro ste pročitali – sve to u jednom paketu, u još jednoj priči o otmici, mafiji, policiji i plaćenom ubojici u skupom odijelu.
Prenapadno preglumljavanje i loši pokušaji imitiranja tarantinovskog blebetanja te općenito vrlo najntiz klima susreću modernu stajliš Aziju. Toliko stajliš da su od silnih igrarija, kulerštine i super mračne kamere zaboravili na sadržaj. OK, priča u osnovi i nije tako loša (iako je zapravo puzzla raznih filmova, od Guy Ritchieja do 'Mementa'), ali je ispričana na šlampav način, koji vas nikako ne može natjerati da se uvučete u film, a kamoli da se on uvuče u vas.
Isprazno, koliko lijepo izgledajuće; iritantno i zapravo dosadno u silnom trudu da zabavi. Šteta...
Humor sa sisama Keitel kao talijanski mafijaš
|
|
'On The Edge' (2006) |
| Ispis |
|
Autor: Velimir
|
06.05.2007 |
Mačetom na protivnika Anthony Wong i ekipa u još jednom dizanju love na račun uspjeha 'Infernal Affairs'. Ali avaj, jako dobrom dizanju love...
Herman Yau u karijeri je režirao svašta – autor je nekih od najozloglašenijih Cat III klaiska, kakvi su nezaboravni 'Ebola Syndrome' i 'The Untold Story', a u novije vrijeme (točnije, 2007) snima i angažirane drame o prostituciji, kakva je 'Whispers And Moans', prikazana ove godine na festivalu u Udinama (nažalost, pokušali smo gledati katastrofalno loš VHS transfer u press roomu pa ne bih o tome kakav je film, jer smo, kako bi spriječili epileptične napade, morali ugasiti nakon dvadesetak minuta).
'On The Edge' njegova je mračna, mjestimično krvava krimi-drama o trijadama i policiji, zapravo o policajcu koji nakon osam godina života u mafiji pokušava izvesti povratak u normalni život, ali mu to jako teško polazi za rukom. Prošlost dvostrukog života prati ga u stopu i on jednostavno ne može bez uzbuđenja, prijatelja i djevojke koju je imao dok je glumio (glumio?) kriminalca.
Klasična saga o anderkaver murijaku kojem zadatak sjebe identitet, po receptu sirovo realistične drame, nakon koje se čovjek opet ozbiljno počne pitati postoje li na ulici uopće pravi pozitivci i pravi negativci?
Ništa nije kao prijeeee... Prljavo rublje je izvješeno
|
|
'I'm A Cyborg, But That's OK' (2006) |
| Ispis |
|
Autor: Velimir
|
04.05.2007 |
Ona je kiborg i to je OK Novi Park Chan-wook – originalan do boli i apsolutno fantastičan.
Tkogod da je prodao priču da je ovo romantična komedija i tkogod da je raširio glasinu kako se radi o Parkovom povratku mainstreamu, treba biti streljan – osim što je ovo vjerojatno najbizarniji film koji je Park Chan-wook snimio u svojoj karijeri, 'I'm A Cyborg' je u samoj svojoj srži ipak drama.
Zapakirana u iznimno duhoviti i razigrani paket, ali svejedno drama o nesretnom odrastanju, ispričana na do sada nikada viđeni način.
Priča je to o štićenicima sanatorija, prije svega dvije mlade osobe – anoreksičnoj djevojci koja je uvjerena da je borbeni kiborg i mladiću kleptomanu koji misli da je zec, opsesivno pere zube i vjeruje kako se smanjuje te da će se jednog dana pretvoriti u točku. Međusobna pomoć prerasta u ljubav, ma koliko 'čudna' ona bila. Ako se išta može prozvati čudnim u kontekstu jedne živopisne ludnice.
Park Chan-wook ponovo demonstrira lakoću s kojom se igra medijem, razvaljujući svoj prepoznatljivi stil do krajnjih granica, iskorištavajući fantastični set-dizajn, itekako važan čimbenik priče, obzirom da je cijeli film praktički sniman unutar jedne jedine ustanove. To da imate posla s još jednim Parkovim filmom jasno vam je već tijekom briljantne uvodne špice, a kad se stvari zakotrljaju... E, onda dobivate pravo remek-djelo i najugodnije iznenađenje koje je moglo uslijediti nakon osvetničke trilogije.
Svježe, drugačije i jednostavno prelijepo. To što je propao na kino-blagajnama samo podsjeća da su mase u kurcu, a da je kameleonski, ali u isto vrijeme dosljedni genij Park Chan-wooka itekako u formi.
Prelijepi set sanatorija Borbeni kiborg u akciji
|
|
'Her Vengeance' (1988) |
| Ispis |
|
Autor: Velimir
|
04.05.2007 |
Cvak! Rape & revenge osamdesetih, made in Hong Kong.
Voditeljica programa noćnog kluba pokušava smiriti nemirnu, pijanu skupinu muškaraca, ali je oni iz osvete odvedu na groblje, premlate i grupno siluju, istodobno joj paleći kožu upaljačem. Nakon toga, sazna da joj je vagina ispunjena gnojem, jer je pokupila spolnu bolest od svojih napadača, a prijeti joj istrunuće maternice. Šokirana izlazi iz ginekološke ordinacije i dok izbjegava sudar s kamionom, pokupi je auto...
Film s ovakvim zapletom, koji se odvije već u prvih deset minuta, može biti samo klasik Cat III produkcije i da – pravo ludilo tek slijedi! Nakon kratkog smiraja, kreće osveta, uz podršku slijepe sestre i kung fu invalida!
Frajer u invalidskim kolicima pobjedi u barskoj tučnjavi, silovatelji izvode pljačku kombija s novcem uz pomoć banane nabijene u auspuh, a naša heroina započinje rivendž rezanjem uha škarama i davljenjem negativca u automobilu.
Lomljenje lubanje durianom, topljenje lica kiselinom, snimanje pornića, davljenje leša, britve, krampovi i neopisiva završna šora s invalidskim kolicima – sve to iz radionice velikana Simona Nama, čovjeka koji je zaslužan za postojanje drugih klasika, kakvi su 'Story Of Ricky' i 'Erotic Ghost Story'.
Fajt u invalidskim kolicima Izgleda kao slith mouthed woman, ali to je kosa
|
|
'Raigyo' (1997) |
| Ispis |
|
Autor: Velimir
|
02.05.2007 |
Krvava kupka (doslovno) Polu-pinku drama predivne fotografije i pomalo sablasno tihe atmosfere.
Seks je toliko sporadičan, malobrojan i nenametljiv da je teško reći kako se ovdje uopće radi o klasičnoj pinku eigi – štoviše, 'Raigyo', još jedan odličan film koji potpisuje Takahisha Zeze, jedan od pinku kraljeva, mogao bi vrlo lako stajati u ranijem opusu Kim Ki-duka, no sudbina je odlučila da ova pomaknuta, iako opako meditativna saga o seksu, životu i smrti dolazi iz Japana pa da umjesto u standardnu 'art' ladicu biva olako strpana u 'pinku' katalog.
'Raigyo' je u svakom pogledu impresivna demonstracija toga što talent može napraviti s jako malo novca. Simbolikom nakrcana drama govori o sukobu sela i grada, industrijalizaciji, otuđenju, obitelji i 'tim stvarima', ali prije svega o ženi koja upoznaje muškarca preko telefonskog seks kluba (tipično japanski fenomen) i odvodi ga u Love Hotel na rundu seksa. Nakon koje ga iskasapi nožem i zadavi tušem.
Zasnovan na stvarnom događaju; vizualni, atmosferični trip u mrak ljudske psihe koji se ne smije propustiti.
Kadrovi kao razglednice Romantika i depra
|
|
'August Underground's Penance' (2007) |
| Ispis |
|
Autor: Velimir
|
30.04.2007 |
Tipičan prizor serijala I tako je 'August Underground' postao trilogija...
Freda Vogela i njegova prava mala poremećena amaterska horor-remek djela upoznali ste u 'Povratku Žutog tila', za koji je pokoju rečenicu priložio i sâm Vogel. Šest godina nakon prvog nastavka, Vogel se stariji i iskusniji vraća s novim vizualnim dnevnikom serijskog ubojice.
Koncept je, dakle, i dalje isti, samo vjerniji nego ikada do sada – opet gledamo što su kiler i njegova pomoćnica/djevojka zabilježili na malu digitalku tijekom haranja suburbijom američke pripizdine, što podrazumijeva tulume i šetnje gradom, ali i gašenje cigareta na rane iskasapljenih žrtava, vađenje crijeva, rezanje glava, ubijanje životinja, cijeđenje krvi iz arterija, čupanje bebe iz utrobe trudnice i fascinantnu scenu božićnog napada na obitelj te silovanje i masakriranje tročlane familije, izvedenu iznimno realno.
Žrtva i Vogel Seks end vajlns
U tome i leži poanta cijelog 'AU' projekta – 'August Underground' ostao je jednim od najpoznatijih primjera tzv. 'umjetnosti rekonstrukcije', tj. jedan od rijetkih 'lažnih snuffova' kojem biste povjerovali vjerodostojnost da ne znate da iza njega stoje mastori iz Toe Tag Picturesa. A obzirom da mu je to bila cijela namjera, misija je obavljena uspješno pa 'Penance', veliko finale trilogije, tako postaje još jednim horor filmom koji se oslanja na trikove 'Guinea Piga'/'Blair Witcha', ali odlazi daleko, daleko dalje...
Odličan gore Zaljubljeni par
|
|
|